Osnovna škola Jabukovac

Što smo radili?

„Kvizirali“ se (hm, najteže od svega), glumili, pjevali (karaoke), procjenjivali, pohvaljivali, kritizirali i ocjenjivali, dodjeljivali pohvalnice, Oscare i slično.

 Žestoka borba na poprištu znanja ( nije lako pobijediti) iznjedrila je pobjednike u Kvizu znanja: 6. razred. Bravo, šestaši!

Slijedio je monolog „Debela“ ( Riana Čajić, 8.r.), kratki igrokaz „Ja magarac“ ( 5.r.)

i dramsko- scensko uprizorenje teksta „Tri sestre“ ( 7.r.).

Kazališnog Oscara za najbolju glumu osvojili su sedmaši Antonija Boltužić i Željko Karaica. Bravo za njih!

Tu je, naravno, bio i naš Petar Pirizović, najmlađi književnik u Hrvata, (službeno proglašen) sa svojim krasnoslovom pjesme „Lelija“, ali i čitanjem njemu omiljenih pjesama (nagrađenih svakako). Pohvalnica za svekoliku izvrsnosti kreativnost u literarnom stvaralaštvu i promicanju imena Škole. Bravo, bravo Petre!

A sada lom! Karaoke. E, to je tek bila borba za pobjedu, nemilosrdna.  „Ubijalo“ se od pjevanja i plesa ( naravno, sve na hrvatskom jeziku).

Pobijedile su djevojke, skupnom izvedbom,  8.razreda, a u pojedinačnom (solo)  nastupu učenica 6.r. Ranka Orlić. Bravo, pjevačice!

Za red i pravdu odgovoran je bio Jozo Bradara, 8.r., zvani Oko Sokolovo. Čestitke Jozi!

Sve što se događalo strogo ali pravedno pratilo je Povjerenstvo u sastavu: Manuela Grabar, Senad Omerčić, Natalija Mijaljević i Marija Petrović.

Tko je organizator svega?

Učiteljica hrvatskog jezika  Mira Mlinarić, stručna suradnica-knjižničarka Tihana Mikulić i Maja Ostojić, učiteljica glazbene kulture- naš maestro.

Kako je sve počelo tog dana?

Učiteljica hrvatskog jezika pročitala je novonapisanu pjesmu učenika Petra Pirizovića „ Moj hrvatski“. Raznježila je sve sudionike i uzburkala snažne osjećaje neprikosnovene pripadnosti Domovini i snazi ljubavi za svu ljepotu našeg hrvatskog.

Moj hrvatski

Volio bih da sam pjesma

tvojom riječju opjevana

da kroz vjeke ponos me nosi

od stoljeća sedmog do današnjeg dana

Volio bih da sam pjesma

tvojim slovom napisana

da preci moji mnome se diče

hrvatski jezikom sin njihov kliče.

Ni pokoran, ni sluga

u borbi za riječ svoju

hrvatski jezik na ponos meni

bogatstvo za domovinu moju.

Volio bih da sam pjesma

koju vrijeme ne može da briše

da ljubavlju i ponosom čuvamo svoje

da dijete moje djece jezikom hrvatskim piše.

Petar Pirizović, 8. razred

Što smo radili?

„Kvizirali“ se (hm, najteže od svega), glumili, pjevali (karaoke), procjenjivali, pohvaljivali, kritizirali i ocjenjivali, dodjeljivali pohvalnice, Oscare i slično.

 Žestoka borba na poprištu znanja ( nije lako pobijediti) iznjedrila je pobjednike u Kvizu znanja: 6. razred. Bravo, šestaši!

Slijedio je monolog „Debela“ ( Riana Čajić, 8.r.), kratki igrokaz „Ja magarac“ ( 5.r.)

i dramsko- scensko uprizorenje teksta „Tri sestre“ ( 7.r.).

Kazališnog Oscara za najbolju glumu osvojili su sedmaši Antonija Boltužić i Željko Karaica. Bravo za njih!

Tu je, naravno, bio i naš Petar Pirizović, najmlađi književnik u Hrvata, (službeno proglašen) sa svojim krasnoslovom pjesme „Lelija“, ali i čitanjem njemu omiljenih pjesama (nagrađenih svakako). Pohvalnica za svekoliku izvrsnosti kreativnost u literarnom stvaralaštvu i promicanju imena Škole. Bravo, bravo Petre!

A sada lom! Karaoke. E, to je tek bila borba za pobjedu, nemilosrdna.  „Ubijalo“ se od pjevanja i plesa ( naravno, sve na hrvatskom jeziku).

Pobijedile su djevojke, skupnom izvedbom,  8.razreda, a u pojedinačnom (solo)  nastupu učenica 6.r. Ranka Orlić. Bravo, pjevačice!

Za red i pravdu odgovoran je bio Jozo Bradara, 8.r., zvani Oko Sokolovo. Čestitke Jozi!

Sve što se događalo strogo ali pravedno pratilo je Povjerenstvo u sastavu: Manuela Grabar, Senad Omerčić, Natalija Mijaljević i Marija Petrović.

Tko je organizator svega?

Učiteljica hrvatskog jezika  Mira Mlinarić, stručna suradnica-knjižničarka Tihana Mikulić i Maja Ostojić, učiteljica glazbene kulture- naš maestro.

Kako je sve počelo tog dana?

Učiteljica hrvatskog jezika pročitala je novonapisanu pjesmu učenika Petra Pirizovića „ Moj hrvatski“. Raznježila je sve sudionike i uzburkala snažne osjećaje neprikosnovene pripadnosti Domovini i snazi ljubavi za svu ljepotu našeg hrvatskog.

Moj hrvatski

Volio bih da sam pjesma

tvojom riječju opjevana

da kroz vjeke ponos me nosi

od stoljeća sedmog do današnjeg dana

Volio bih da sam pjesma

tvojim slovom napisana

da preci moji mnome se diče

hrvatski jezikom sin njihov kliče.

Ni pokoran, ni sluga

u borbi za riječ svoju

hrvatski jezik na ponos meni

bogatstvo za domovinu moju.

Volio bih da sam pjesma

koju vrijeme ne može da briše

da ljubavlju i ponosom čuvamo svoje

da dijete moje djece jezikom hrvatskim piše.

Petar Pirizović, 8. razred